Natura 2000

Natura 2000

E kološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti. Proglašena je Uredbom o ekološkoj mreži koja je donijeta 26. rujna 2013. a to je označilo usuglašavanje područja nekadašnje nacionalne ekološke mreže sa područjima Natura 2000, najveće mreže zaštićenih područja u Europi.


Značajna područja su:

  • područja koja su biološki iznimno raznovrsna ili dobro očuvana, a koja su međunarodno značajna po mjerilima međunarodnih ugovora kojih je RH stranka;
  • područja koja bitno doprinose očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti u RH;
  • područja stanišnih tipova koji su ugroženi na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini;
  • staništa divljih svojti koje su ugrožene na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini;
  • staništa endemičnih svojti za RH;
  • područja koja bitno pridonose genskoj povezanosti populacija bioloških vrsta (ekološki koridori);
  • selidbeni putovi životinja;
  • očuvane šumske cjeline.

Unutar ekološke mreže njezini dijelovi povezuju se prirodnim ili umjetnim ekološkim koridorima. Ekološki koridor je ekološka sastavnica ili niz takvih sastavnica koje omogućuju kretanje populacijama živih organizama od jednog lokaliteta do drugog. Važno je naglasiti da radnje koje mogu dovesti do uništenja ili neke druge znatne ili trajne štete na ekološki značajnom području nisu dopuštene. Državni zavod za zaštitu prirode vodi katastar ekoloških sustava te prati stanje i ugroženost staništa. 



Ekološka mreža

E kološka mreža obuhvaća područja u Hrvatskoj koja su primjenom stručnih kriterija, a na temelju dostupnih podataka ne starijih od 50 godina, utvrđena kao područja važna za očuvanje ili uspostavljanje povoljnog stanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova i/ili divljih svojti na europskoj i nacionalnoj razini.


Stanišni tipovi i divlje svojte ugrožene u Europi propisani su dvjema EU direktivama (Direktiva o pticama i Direktiva o staništima) i Bernskom konvencijom.


Područje ekološke mreže odabire se na osnovi stručnih kriterija za odabir područja za svaki prirodni stanišni tip i svaku divlju vrstu čije očuvanje je od interesa za Europsku uniju i Republiku Hrvatsku a oni su sljedeći:



  • A. Kriteriji za odabir područja za očuvanje prirodnih stanišnih tipova

    a) Stupanj zastupljenosti stanišnog tipa na području ekološke mreže;

    b) Površina stanišnog tipa na području ekološke mreže u odnosu na ukupnu površinu tog stanišnog tipa na teritoriju cijele države;

    c) Stupanj očuvanosti strukture i funkcija stanišnog tipa prirodnog staništa te mogućnosti obnove;

    d) Globalna procjena vrijednosti područja ekološke mreže za očuvanje stanišnog tipa.

  • B. Kriteriji za odabir područja za očuvanje divljih vrsta, osim ptica

    a) Veličina i gustoća populacije vrsta koje su prisutne na području ekološke mreže u odnosu na populaciju prisutne na teritoriju cijele države;

    b) Stupanj očuvanosti obilježja staništa koja su značajna za vrstu i mogućnosti njihove obnove;

    c) Stupanj izoliranosti populacije koja je prisutna na području ekološke mreže u odnosu na prirodnu rasprostranjenost vrste;

    d) Globalna procjena vrijednosti područja ekološke mreže za očuvanje vrste.

  • C. Kriteriji za odabir područja za očuvanje divljih vrsta ptica

    Za određivanje IBA, odnosno ornitološki važnih područja u Europi, određeno je dvadeset kriterija. Oni omogućuju identifikaciju i kategorizaciju IBA, na osnovu međunarodne vrijednosti područja za ugrožene vrste ptica, druževne vrste ptica, ptice s malim arealom i vrste vezane za određene biome. Kriteriji su oblikovani tako da primjenom različitih numeričkih pragova, međunarodna važnost područja za vrste može biti određena na tri geografske razine: globalnoj (A kriteriji), europskoj (B kriteriji) i na razini Europske unije (C kriteriji). Većina kriterija temelji se na udjelu lokalne populacije važnog područja u globalnoj (svjetskoj), europskoj ili EU populaciji. Važnim populacijama smatraju se one koje čine udio od 1% ili više tih populacija. Stoga, da bismo mogli izračunati udio lokalne populacije nužno je imati procjene brojnosti ptica u svim tim populacijama.

    Koristeći navedene kriterije određeno je 39 područja koja su važna za ptice u Hrvatskoj. Ukupna površina tih područja iznosi 35.881 km2 , od čega se 22.654 km2 odnosi na kopno, a 13.227 km2 na more. Određena važna područja za ptice stoga čine oko 40% ukupne površine kopna i 42% ukupne površine teritorijalnog mora Republike Hrvatske.